Ulazimo u finiš regularnog dijela sezone u Ligi 12. Pored sigurnih putnika u Ligu za prvaka, Sparsa i Leotara, za preostale tri pozicije takmiče se Široki, Sloboda, Zrinjski, Kakanj, Građanski te Mladost kojoj su istini za volju ostale teoretske šanse.
Preostale ekipe su u grčevitoj borbi za opstanak, mada se još uvijek ne zna koliko klubova ispada iz Lige 12. Da li je to Posušje + dva tima ili tri tima iz aktuelnog prvenstva.
“Mudraci” iz KS BiH šute, klubovi trpe, a na kraju nije isključene da sve rezultira riganjem vatre i nezadovoljstva.
U cijeloj priči postavlja se pitanje da li je trenutni sistem takmičenja optimalan? U prvom redu mislimo na košarkaše Bosna Royala, Varde HE, Čelika, HEO-a… Njima će se sezona okončati prije 1. aprila.
Šta će ti momci raditi do oktobra? Hoće li imati primanja? Odnosno, hoće li ih klubovi plaćati i da li ih objektivno trebaju plaćati u razdobolju od šest mjeseci bez utakmica.
Zbog toga se vodi bespoštenda borba za Ligu 6. Igrači čiji klubovi izbore plasman produžit će sezonu do kraja maja ili sredine juna, a samim tim imat će i sigurna primanja.
Košarkaši čiji klubovi ostanu bez Lige 6 ostaju na vjetrometini…
Može li se sistem takmičenja mijenjati? Treba li nam Liga za opstanak ili neka vrsta play-outa u kojem bi eventualno učestvovali prvaci iz tri A1 lige.
Znamo da naše klubove muči besparica, ali okončanje sezone u martu ne ide nikom u korist – ni kubovima, a pogotovo ne i igračima.
Liga za opstanak ne bi trebala predstavljati dodatni trošak. Ekipe koje bi eventualno ostale bez šansi da dogodine igraju u Ligi 12 mogle bi osvježiti svoje rostere mladim igračima iz omladinskih kategorija i na taj način ih bez mnogo opterećenja “gurnuti u vatru”.
U aktuelnom trenutku, treneri i da hoće ne mogu pružiti priliku golobradim mladićima jer im je svaka utakmica biti ili ne biti.
Savezu nije kasno ni da već u narednoj sedmici odrganizuje radni sastanak sa klubovima i da se o ovoj temi otvoreno i sa argumentima porazgovara.
N.N.
