Piše: Nedim Salaharević
Ovog ljeta svjedoci smo ekspanzije omladinske košarke u našoj zemlji. Prvo su juniori naše košarkaške legende Nenada Markovića obezbjedili opstanak u evropskoj eliti, iako su nastupali bez pet standardnih igrača. Ovih dana novu radost nam donose bh kadeti na čelu sa selektorom Emirom Halimićem. Nižu pobjede za pobjedom, većinu utakmica rješavaju u finišu poput vrhunskih iskusnih asova, pomoću vrućeg srca i hladne glave bosanske.
Krenula je konačno i ženska košarka iz dubokog sna poput uspavane princeze, probudio ju je ponovo Zoran Mikeš, taj neumorni znalac i borac za opstanak ženske košarke u Bosni I Hercegovini. Naše juniorke su već na startu EP-a divizije B, ostvarile dvije pobjede i to na tako dominantan način, da nitko ne bi ni pomislio da naša država nema seniorsku žensku reprezentaciju već duže vremena.
Dok naši političari traže kojim će ključem otvoriti vrata Evrope, našim momcima i djevojkama Evropa je vrata sama otvorila bez traženja da se ispune bilo kakvi uslovi, nisu tražili ništa ni da se potpies, osim što sad traže autograme naših momaka i djevojaka. Zamislite kada je mali Holanđanin neki dan javio tati da ih je Bosna pobjedila, nije holandskom “babi” bilo ništa jasno, al nikako. Sigurno, kada je juče mala Dankinja javila mami da je 30 razlike izgubila od Bosne, šokirana danska majka je rekla: “Pa kako će te od njih izgubiti, oni nisu u Evropskoj uniji, čuj divljaci vas poderali u košarci”!? Realno, ovo je slika Evrope o nama, ali tu sliku pred očima Evrope su promjenili, ne naši “vrli” političari, nego naši momci i naše djevojke, naša djeca. To su djeca za koju država malo brine, a oni svojim pobjedama i svojom borbom dokazuju da oni brinu o državi. Čast KSBiH na sjajnim uslovima koje su obezbjedili za pripreme naših selekcija, ali obaveza države i silnih ministarstava, je da se pobrine za naše dječake i djevojčice, jer sigurno posle pobjeda naše djece iza ćoška vire i Holanđani i Danci i svi ti bogati stranci, čekajući trenutak da nam djecu ukradu, a naša nebriga za krađu je njihova jedina šansa. Pobjede naših juniora i kadeta pokazuju da je ovo još uvijek zemlja Kinđeta, a naše djevojke svojim nastupima u Miškolcu pokazaju da se još uvijek igra ženska košarka u zemlji gdje je Raza rođena.
Evropa ima sve, ali Bosna ima talente, i zato ih čuvajmo i nikome ne dajmo !!!
