Aleksandrovačka Igokea je po četvrti put prvak Bosne i Hercegovine, ali posljednji, večerašnji naslov, osvojili su najdominantnije do sada. Igosi su u domaćem prvenstvu i Kupu BiH izgubili samo jednu utakmicu – u Širokom…
Ipak, nakon zaslužene titule prvaka Bosne i Hercegovine primorani smo da prokomentarišemo događanja za vrijeme dodjele pehara i medalja novim-starim prvacima.
Nakon što su iz Tuzle i Širokog ispraćeni gromoglasnim aplauzima posljednje što smo mogli očekivati je da će se za vrijeme uručenja medalja i pehara sa razglasa u dvorani oriti note ratničko-nacionalističke pjesme Marš na Drinu.
Ukoliko se već ne intonira himna Bosne i Hercegovine, vodstvo Igokee moglo se bar sportski ponijeti i u ovom trenutku pustiti neku od stranih numera koje govore o šampionima. Marš na Drinu, ako im je to omiljena pjesma, mogla se slušati, pjevati, oriti… na slavlju koje je uslijedilo nakon zasluženo osvojene titule.
Ovako rukovodstvo Igokee, sa kojim iz sjene rukovodi predsjendik entiteta RS Milorad Dodik, je naočigled čelnih ljudi KS BiH još jednom učinilo sve da podgrije sirove nacionalističke strasti i isprovocira sve one pripadnike druga dva konstitutivna naroda koji su direktan prijenos gledali u programu BHT-a ili RTRS ili su bili u dvorani u Laktašima.
Očito da Elmedinu Konakoviću, predsjedniku KS BiH, nije bilo ugodno dok je košarkašima i stručnom štabu Igokee dodjeljivao zasluženo osvojene medalje.
Sigurno nije, jer su uz zvuke pomenute pjesme paravojne jedinice iz RS i susjedne Srbije izvršili najmonstruoznija ubistva i zločine, na koncu i genocid, prvi put poslije Drugog svjetskog rata na tlu Evrope nad narodom kojem i sam Konaković pripada.
Vremena se mijenjaju, ali navike ostaju iste. Nažalost navike koje su nas odvele u najcrnji period u hiljadugodišnjoj istoriji Bosne i Hercegovine.
E.D.
Foto: Miladin Mihajlović
